Lady of the Lake Scrolls

Daklem, išle jedan dan frendica i ja na Kajzericu. I dok smo prelazile pješački most kod Savskog okretišta, na luku željezničkog mosta smo ugledale dvoje ljudi (dečko i cura, prema odjeći sudeći, jer onako izdaleka nismo mogle reći zasigurno) kako stoje na samoj sredini luka. Prva asocijacija je bila "Pa neće se valjda bacit u Savu", onda "Ma neće", onda sam počela kopati po torbi da izvadim fotić jer je scena stvarno super izgledala, no dok sam ja iz svog kaosa zvanog torba napokon izvukla svoje malo čudo tehnike, njih dvoje su tajanstveno nestali. Krenule smo uz Savu prema željezničkom mostu ne skidajući pogled s luka, nagađajući jesu li se spustili ili što već (makar ih nismo vidjele da se spuštaju), kako su se uopće popeli i zašto, i slično. Tek kad smo došle dovoljno daleko da bismo most vidjele sa suprotne strane, ponovno smo ih ugledale:







I onda su, naravno, krenule rasprave. Frendica je smatrala da su se popeli na most kako bi se tamo poseksali, meni se to činilo previše nevjerojatnim. Ona je tvrdila da su "rebra" na luku (ne znam koju bih riječ upotrijebila za to) dovoljno široka da bi se dvoje ljudi moglo poseksati na njima, meni je to zvučalo previše riskantno.

Kasnije smo cijelu večer na sastanku SFere ljude, tko god da je došao, zapitkivale što oni misle (što je otprilike izgledalo ovako: "Jel bi se ti ikada popeo/popela na luk željezničkog mosta?", "Pa ono, možda.", "A kad bi se popeo/popela s nekim tko ti je napet, jel bi se tamo poseksao/poseksala?").

Zapanjujuć broj ljudi je, da tako kažem, bio otvoren prema toj mogućnosti, daklem prema adrenalinskom seksu na vrhu mosta. Ja i dalje nekako - ne bih. Too risky. Even for me;)