Lady of the Lake Scrolls

Kao što je vidljivo iz naslova, pisat ću o koncertu nizozemskog gothic benda Within Temptation koji se, u sklopu njihove svjetske turneje kojom promoviraju svoj novi album "The heart of everything", održao 14.01.2008. u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Da odmah bude jasno - ja NISAM gotičarka. Čak štoviše, smatram se prilično pozitivnom osobom i ne nalazim zadovoljstvo u depresivno-mračnim temama kakve nalazim kod većine gotičkih bendova (da, pokušala sam slušati i Evanescence i Nightwish, čisto zato što mi se sviđa kombinacija snažnog ženskog vokala i žestoke glazbe - ali jednostavno su mi bili previše darkerski). Tako da ne slušam gothic - slušam samo Within Temptation (jednako kao što ne slušam metal, već samo Metallicu).

E sad, zašto baš Within Temptation? Teško mi je to prenijeti u riječi, al ajde, pokušat ću...
Daklem, ako zanemarim onih par stvari koje uz ženski vokal imaju i ono duuuuboko muško drečanje koje me živcira (a stvarno ih je samo par, mislim da ih mogu na prste nabrojati), Within Temptation ima vrlo, vrlo pozitivne pjesme. I tekstove, da se razumijemo. Neke od njihovih stvari (prvenstveno one sa albuma "Mother Earth") bih čak nazvala fantasyjem (što zbog spominjanja vilenjaka, jednoroga, čarobnjaka i sl., a što zbog opće atmosfere u pjesmama koja je... pa, bajkovita.) - a ja volim fantasy. Zapravo sam sei zaljubila u taj bend kad sam prvi put vidjela njihov spot za pjesmu "Mother Earth" (zainteresirani ga mogu vidjeti ovdje ) - žena u bijeloj haljini sa šiiiirokim zvonolikim rukavima u šumi, neke zvjezdice/krijesnice/što li oko nje, bijeli konji u trku... i, kao suprotnost, bad guys - teta u crrrrvenom i tip sa crrrrrvenim očima (zbilja, otkud taj stereotip da je crvena boja boja zla? Ja obožavam crvenu boju, a nisam zla - au contrair, borim se protiv zla svaki dan svog života, figurativno rečeno).
Ono što sam sad načela u zagradi, a što mi se posebno sviđa kod WT-a, jest ta borba dobra i zla koja je jako česti motiv u njihovim pjesmama (pogledajte samo spot za pjesmu "Angels" pa će vam biti jasno). A mene takva tematika oduševljava, posebno kad (za razliku od većine drugih gothic bendova koje sam ikad čula) u njima dobro pobjeđuje.

Tako da, eto, ja obožavam WT i znače mi jako puno. Muža sam zarazila s istim spotom koji je i mene privukao ovom bendu, i tako smo mi oduševljeno, čim smo čuli da dolaze u Zagreb i čim su ulaznice krenule u prodaju, pljunuli po 150kn za ulaznice i strpljivo čekali 14.01.

I zaista, to je vrlo dobro potrošenih 300kn. Koncert je bio... evo, opet mi fali riječi... jednostavno fenomenalan. Najbolji koncert - i jedno od najboljih zbivanja uopće - na kojima sam ikada bila. Tvornica je bila puna, ali ne onako puna da se čovjek ne može ni pomaknuti (pa sam, o daaaa, mogla mlatiti svojom dugom kosom... za to se nekako uvijek nađe mjesta). Sharon (pjevačica) me sasvim oduševila - em je stoput ljepša uživo nego u spotovima, em je širila takvu pozitivnu energiju da takvo što nikad nisam vidjela, em pleše tako da se čovjek zapita jel od gume (a to izgleda jaaako ženstveno i bajkovito), em ima glas kojem se mogu samo klanjati. Većina bendova lošije zvuče uživo nego na studijskim snimkama - Within Temptation uživo ekšli zvuči bolje! Nevjerojatno...
Zaista nemam riječi za opisati taj doživljaj... Od prvih taktova sam bila naježena jer me adrenalin pucao toliko jako da sam ga mogla osjetiti kako šiba iz mojih nadbubrežnih žlijezdi, urlala sam toliko jako da me od tada boli grlo, oči su mi na par stvari bile pune suza... Muž me u meni najdražoj (uz već spomenutu "Mother Earth") "Stand my ground" digao na ramena i sad kad razmišljam o tome, čudi me da to nije završilo nekim grdim padom jer sam i na njegovim ramenima divljala kao i na tlu. Ma ne znam, i inače sasvim izgubim samokontrolu kad se jako uživim u glazbu, a tada sam se uživjela MAKSIMALNO.
I još je moj Merlin, kad su na kraju koncerta u publiku bacili veliki frizbi s potpisima svih članova benda, svojoj Niniane uhvatio tako jedinstven suvenir... A ja sam se raspametila kao kakva tinejdžerka. Eno frizbija, visi na počasnom mjestu na zidu u našem stanu. Sa svim potpisima i posvetom "Thank you, Zagreb". Valjda bih se jače raspametila jedino da se radilo o koncertu Metallice (ali u starom sastavom, sa Jasonom kao basistom).

Sve u svemu, bilo je predivno... (jest da sam u toj gužvi i bacanju zaradila i pokoji bubotak, i da je moj muskulfiber cijelog tijela - što se desi kad žena van kondicije ode na divlji koncert - tek sad počeo prolaziti, ali vjerujte mi, itekako se isplatilo). I prije sam voljela Within Temptation - sad ih definitivno obožavam.

Pokoja slika:








I naš suvenir: