Lady of the Lake Scrolls

Bijah, naime, iznenadno za vikend u Novoj Gradiški... Tata je bio u Karlovcu pa me u petak na povratku pokupio u Zagrebu, otišli smo na Književni petak (koji je, btw, bio meni super - iako sam cijelo vrijeme bila crvena kao zreli paradajz... ;-)) i nakon toga za Novu Gradišku - fenomenalan noćni put starom cestom, uz raznovrsnu glazbu (otac mi ima izvrstan ukus po pitanju glazbe, od starog rocka preko drugih oldies stvari, pa do nekih novijih - sve apsolutno sjajno).

Enivej, ne htjedoh pisati o tome.

U nekom trenutku smo na tatinom kompu pregledavali neke vrlo stare fotke koje je on svojedobno skenirao da ih sačuva, pa ih i ja imam na svom laptopu. Dirnule su me malo, sve te stare, crno-bijele fotke iz drugih, davnih vremena; na neki način je to bio direktan dodir s povijesti, ako kužite što želim reći. A ja, što je možda vidljivo i iz mog nedavnog posta o pismu koje napisah sama sebi, jako volim dodir s prošlošću, s nepoznatim, nekad stranim, nekad jednostavno maglom sjećanja zasjenjenim...

Lijepe su i današnje fotke, dakako, sa svim jasnim bojama, oštrim kontrastima, efektima koje im dodajemo... ali ipak, neka je draž u ovim starim, čar koji odiše godinama koje su davno protekle, trenuci zaustavljeni u vremenu zauvijek...

Pa tako, kako bih podijelila s vama tu nerealnu reminiscenciju (nerealnu jer u vrijeme slikanja tih fotki nisam bila ni u dalekom planu dalekih planova), stavljam ovdje neke od njih. To su sve fotke tatine strane obitelji, žao mi je što nemam skeniranih i onih s mamine. Will do it as soon as I can.

Bez teksta, samo slike.