~subota, 14.02.2009.

Zašto ne volim Valentinovo

Nije me dugo bilo na blogu zbog gripe i kojekakvih obaveza (ovaj mjesec mi je naprosto traumatičan po pitanju toga koliko stvari imam za napraviti i koliko su mi rokovi odjednom kratki), a namjeravala sam napraviti malu "analizu" vaših (zapanjujuće brojnih) komentara na moj prošli post o definicijama seksa i brijanja - no to može pričekati do idućeg posta jer je danas friking Valentinovo i nisam uspjela prespavati cijeli dan zbog istih tih obaveza, pa ću istresti malo svoje frustracije ovdje.

Dakle, ja ne volim Valentinovo, čak štoviše, prezirem ga. Dok sam bila mlađa i singl, mrzila sam ga jer su sve moje frendice uvijek bile s nekim na taj dan (heck, znam neke koje su čak prohodavale s dečkima 2-3 tjedna prije Valentinovog samo kako ne bi bile same na taj dan i kako bi dobile nešto!) a ja sam uvijek bila solo i uvijek bi me na taj dan uhvatila depresija jer je sve bilo puno zatelebanih parova i ruža i sl. i kao da bi mi cijeli svemir trljao na nos činjenicu da sam sama i nesposobna biti u vezi. A bila sam nesposobna za veze dok sam bila mlađa, to je životna činjenica. Samo tada nisam trebala podsjetnike na to.

Čak i kad sam u četvrtom srednje imala dečka (wow, prva duuuugačka veza u mom životu, od čak četiri mjeseca), prekinuli smo dva dana prije Valentinovog i prohodali ponovno dva dana nakon Valentinovog. Može li biti veći peh od toga?!... Mislim, da se razumijemo, nije da sam ikad patila na poklone, ali patila sam na samoću i činjenicu da sam svoju samoću i usamljenost najviše osjećala upravo kad bi bilo Valentinovo. Tijekom godine je bilo relativno lako biti "non-relationship material", ali kad bi došlo to glupo Valentinovo, imala bih se potrebu zatvoriti u kuću i nikamo ne izlaziti cijeli dan. U srednjoškolskoj "kulturi veza i brijanja", uspoređivanje poklona, iskustava i dojmova s "proslave Valentinovog" je u mom društvu bilo nešto sasvim normalno - a ja nikad nisam imala ništa za reći na tu temu. Zato sam mrzila Valentinovo - zapravo s duboko ukorijenjenom, skrivenom čežnjom da barem jednom i ja imam nekoga na taj dan.

Onda sam krenula na faks i prohodala sa dečkom koji će mi, pokazat će vrijeme, postati i muž. I napokon sam imala "zauzeto Valentinovo"! Napokon sam se imala s kime držati za ruku na taj dan, napokon sam imala pored sebe nekog tko me može voljeti i koga ja mogu voljeti, napokon sam mogla imati romantiku od koje mi se nije bljuvalo, napokon nisam bila sama! Pa smo tih par Valentinova proslavili - pa, ni ne sjećam se zapravo više kako točno. Bili su tu neki poklončići, večerice, romantični trenuci, ruže, sve "by the Valentine book", živi klišej, rekla bih. No u tim trenucima, bilo je lijepo. Čak i ono varljivo Valentinovo, mjesec dana prije no što smo prekinuli, koje nije davalo apsolutno nikakve naznake da je veza u ozbiljnoj krizi. Tad sam prvi put pomislila "Dovraga i to Valentinovo, varljivo je za popizdit, veza nam se raspada, a sastrane izgledamo kao savršeni i sretni par".

Pa smo i prekinuli - jer veza u tom trenutku nije mogla imati nikakav drugi slijed. I to je bilo bolno, bila sam nesretna, šest mjeseci prekida mi se kompletan život raspadao, koliko god to patetično zvučalo (ok, nije se raspadao samo zbog prekida nego i nekih drugih, relativno usko vezanih stvari, ali nevermind, za ovu raspravu to ionako nije bitno). A kad smo, šest mjeseci stariji i svjetlosnu godinu zreliji, odlučili pokušati ponovno, počeli smo se i više truditi jedno oko drugog. Naučili smo kompromise, naučili smo da neke stvari možeš mijenjati, ali neke moraš prihvatiti, naučili smo da privid nije stvarnost - naučili smo jako mnogo toga jedno uz drugog. I Valentinovo je odjednom, kao dan koji slavi ljubav, postalo manje važno. Jer taj jedan dan ne znači ništa ako iza njega ne stoji prava podloga. A ako stoji, jedan dan, koji god on bio, ne odskače od drugih po intenzitetu emocija, bliskosti i privrženosti. Valentinovo je izgubilo značaj za nas - jer cvijeće dobijem i za Nigdarjevo, romantiku dobijem u sasvim neočekivanim trenucima, ljubavi imam uvijek, a Kinder Bueno kojim me iznenadi kad imam težak dan znači mi više od svih Valentinovo-poklona i pizdarija kojima su svi dućani ovih dana natrpani.

A onda smo prošle godine imali period kad je četiri mjeseca radio samo popodnevnu smjenu i jedva da smo se viđali - a bili smo friško vjenčani par i to je bilo jako teško za podnijeti. Dobio je jutarnju smjenu - oh, nevjerojatno - upravo na dan kad je padalo Valentinovo i, oduševljeni činjenicom da napokon možemo otići na cugu navečer, večeru možda, nešto o čemu smo ta četiri mjeseca mogli samo sanjati, sasvim smo zaboravili da je Valentinovo i zaputili se u grad sretni što napokon možemo provesti večer zajedno, u gradu.

Shvatila sam da je Valentinovo tek u tramvaju, s ružama u mnogim ženskim rukama i parovima toliko gugutavim da mi je od toga bilo muka - upravo zato jer inače takve parove rijetko viđam u tramvajima. Sve mi je to izgledalo tako isforsirano, neprirodno, posebno kad sam primijetila grupicu dečki u finim tinejdžerskim godinama od kojih je jedan imao ružu i frajerisao se frendovima kako će "mala sigurno dati, sad kad joj se pojavi s ružom". I starija gospođa koja to nije čula pa ga je pohvalila, "kako je lijepo vidjeti mladog dečka s ružom", a oni joj se svi počeli rugati iza leđa, "stara baba, konzerva, nema pojma". Ne mislim, naravno, da su svi takvi, ali ovo je bilo naprosto strašno. Bilo mi je žao cure koja istog tog "frajerčića" čeka na Trgu i sanjari o tome kako će joj on donijeti ružu s kojom će se onda hvaliti frendicama i kako će to biti silno romantično.

A kad smo muž i ja pokušali naći mjesto za sjesti - fijasko. Sve je bilo puno, i restorani, i bircevi... Mjesta ni za lijek. Svi su se upravo taj dan, tu jedinu večer u četiri mjeseca koju smo nas dvoje mogli provesti vani, sjetili ići na klopu i cugu. Svi, i oni kojima su drugi dani "preobični" za takav izlazak s boljim (ili lošijom) polovicom. Tumarali smo skoro sat vremena, dragocjenih i rijetkih zajedničkih sat vremena, tražili barem mjesto za popiti piće, ali ništa. I naposljetku smo se vratili u naš kvart i pojeli lazanje u obližnjem restorančiću koji, za divno čudo, nije odisao Valentinovim.

Ne volim komercijalizaciju ljubavi. Ne volim postavku "Jedan dan za ljubav" - ne mislim da SVI koji slave Valentinovo žive po toj postavki - ali znam da ih ima koji žive, i to je žalosno. Neću reći da je meni svaki dan Valentinovo, jer u svakoj vezi i braku ima boljih i lošijih dana, ali ću reći da ne trebam vanjsku uputu za slavljenje svoje ljubavi, ne treba mi nitko određivati jedan dan u godini koji će biti "praznik" za slavljenje ljubavi i romantike. Hvala, ali ne hvala. Od formalnih datuma imam godišnjicu braka, datum koji smo SAMI odabrali, i rođendane. Neću biti podložna uvjetovanju drugih. I neću se forsirati na nešto što mi se ne sviđa.

Tko voli i slavi Valentinovo, neka - stvar je osobnog izbora. Ali tko će taj dan raditi nešto što se ne sjeti bilo koji drugi dan u godini - žao mi ga je. Jer prava ljubav nije iluzija, i prava ljubav nije "And they lived hapily ever after". Prava ljubav je u dobru i u zlu, prava ljubav je svaki dan u godini. Ne jedan dan "označen" za to.

- 14:59 - Path through the blinding light (36) - Paper vision - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

  • Ovisno o danu, situacijskom okruženju, razini inspiracije i hormona, boji sunca i broju zvijezda na nebu, te o svim drugim faktorima koji mogu utjecati na pisanje...

    contact: niniane@net.hr

    Photobucket



    Tko sam?

    ... nisam purgerica... a možda i jesam;-)
    ...od 15.09.2007.g. udana gospođa;-)
    ... diplomirana psihologica i profesorica psihologije...
    ...(ne)suđeni pisac (u posljednje vrijeme malo suđeniji no prije) i neshvaćeni umjetnik;-)...
    ...zaljubljena u Ljubav, keltsku kulturu i raznovrsne mitologije
    ...povremeno opsjednuta vampirima, duhovima i ostalim paranormalnim fenomenima a la "Dosjei X" (i njima samima)...
    ...ljubitelj spekulativne fikcije...



    online blackjack

    free counters

Linkovi


designed by NLO©, hosted by croBLOGeri.com, brushes made by Vanilla design